Noam Chomsky: Kim il Sung bi bio impresioniran!

Svjetski poznati intelektualac Noam Chomsky raspravlja za obljetnicu radioemisije "Democracy Now!" o mnoštvu aktualnih tema u Sjedinjenim Američkim Državama, uključujući prosvjede za obranu zaposlenika u javnom sektoru i sindikata u Wisconsinu, kako deifikacija bivšeg predsjednika Ronalda Reagana sliči na Sjevernu Koreju, i slomu političkih aktivista na antiterorističkim zakonima i FBI-evim racijama, dovodeći u pitanje vladavinu demokracije.

Amy Goodman: Ovaj mjesec je 15. godišnjica radioemisije Democracy Now! i čast mi je ugostiti MIT profesora, analitičara, svjetski poznatog političkog disidenta, lingvista, Noama Chomskog. Ja sam Amy Goodman, sa Juanom Gonzalesom, i skupa smo svih ovih petnaest godina. Zaista je bilo nevjerojatno putovanje.

Kako razgovaramo o ovoj revoluciji koja se odvija diljem Srednjeg Zapada, rekli smo našim slušateljima i gledateljima sinoć na Facebooku, Noam, da ćete Vi biti gost. Tako da ljudi šalju komentare i pitanja. Evo jednog pitanja koje je stiglo putem Facebooka i Twittera.

Ryan Adserias: Pozdrav, profesore Chomsky. Ja sam Ryan Adserias, i student sam na University of Wisconsin u Madisonu, i dijete sindikatske, radničke, obitelji. Ne znam jeste zamijetili, ali imali smo puno prosvjeda i okupljanja u našem glavnom gradu protiv pokušaja guvernera Scotta Walkera da razbije kolektivni ugovor za koji su radnici u Wisconsinu radili preko 50 godina, a od tada i uživaju u njemu. Za sada smo zatvorili sve škole ovdje – danas i sutra, zapravo. Docenti na sveučilištu sceniraju izostanke. Studenti odšetavaju sa predavanja kako bi pokazali solidarnost. I sve to zato što naš guverner, i guverneri diljem zemlje predlažu zakone koji bi raskinuli kolektivne ugovore i razbili sindikate. Također sam primjetio da se naš pokret i borba uopće ne spominju mnogo na nacionalnoj razini, i to me jako muči. Moje pitanje Vama jest, kako to da ne možemo dobiti pozornost naše nacionalne Demokratske stranke i progresivnih vođa kako bi progovorili protiv ovih mjera i pomogli borbi sindikata ovdje u SAD-u?

Noam Chomsky: To je vrlo zanimljivo. Razlog zbog kojeg ne možete dobiti potporu vođa demokrata jest zato što se slažu. Oni također žele uništiti sindikate. Zapravo, ako bolje pogledate – uzmite, primjerice lame-duck session (sjednica Kongresa koja se događa svaki put kada su izabrani nasljednici, ali njihov mandat još nije počeo, odnosno, bilo koja sjednica Kongresa nakon izbora, no prije nego se konstituira novi Kongres, op.p.). Najveće postignuće zadnjeg lame-duck sessiona, za koje se Obamu jako hvali, jest da su postigli dvostranački dogovor za nekoliko mjera. Najvažnija je bila rezanje poreza. A problem u rezanju poreza – a bio je samo jedan problem – bio je trebaju li se smanjiti porezi za vrlo bogate? Narod je bio jako suglasan po tom pitanju, mislim da je omjer bio dva naprema jedan. Čak nije bilo ni rasprave o tome, samo su donijeli odluku. A u isto vrijeme, manje je bilo primjećeno da je Obama proglasio povećanje poreza za federalne radnike. Sada, to nije bilo nazvano "povećanje poreza", nego "zamrzavanje". Ali ako razmislite 30 sekundi, zamrzavanje plaće za federalne radnike je fiskalno identično povećanju poreza za federalne radnike. I kada to proširite na pet godina, kako je rekao kasnije, to znači smanjenje, zbog rasta populacije, inflacije i slično. Tako da je u osnovi proglasio povećanje poreza za federalne radnike u isto vrijeme kao i smanjenje poreza za vrlo bogate.

U zadnjih nekoliko mjeseci bio je val propagande koji je prilično impresivno gledati, a pokušava skrenuti pozornost s onih koji su zapravo stvorili ekonomsku krizu, poput Goldman Sachsa, Citigroupa, JPMorgan Chasea, njihovih suradnik u vladi koji – Federal Reserve-a i ostalih – su sve to dopustili i pripomogli u tome. Pažnja se skreće s njih na ljude stvarno odgovorne za krizu - učitelje, policiju, vatrogasce, zdravstvene radnike, njihove velike mirovine, njihove fantastične zdravstvene beneficije, i njihove sindikate koji su stvarni "zločinci", one koji pljačkaju porezne obveznike osiguravajući da policajci ne umru od gladi kada odu u mirovinu. I to je zaista zadivljujuće, kao u sred Madison afere, što je ključno.

Izvršni direktor Goldman Sachsa, Lloyd Blankfein, dobio je 12.5 milijuna dolara bonusa, a osnovna plaća mu je bila više nego utrostručena. Američka vlada je modificirala pravila korporacijskih uprava dopuštajući izvršnim direktorima da, više-manje, sami određuju svoju plaću. To je napravljeno na različite načine, ali to je politika vlade. Jedan od posljedičnih učinaka je – ljudi razgovaraju o nejednakosti, no ono što je manje prepoznato jest da iako postoji ekstremna nejednakost, ona je nastala uglavnom zato što sićušna frakcija populacije, recimo, djelić jednog postotaka populacije, ima nebeski visoko bogatstvo, bogatstvo koje probija stratosferu, ne krov. Pogledate sljedećih 10 posto populacije kojima ide prilično dobro, no to nije u spektru. I to se dogodilo dizajniranjem.

Amy Goodman: New York Times-ovo izvještavanje o Madisonu?

Noam Chomsky: Pa, to je bilo jako zanimljivo. Zapravo, potičem ljude da pogledaju izdanje New York Timesa od 12. veljače, veliki naslov s naslovne stranice, "Mubarak odlazi,", a njegov podnaslov je "Vojska preuzima." S tim naslovom kasne samo 60 godina; vojska je preuzela vlast 1952. godine i drži je od tada.

No onda otvorite novine – ne znam na kojoj je stranici – i tamo je članak o guverneru Wisconsina. I prilično je jasno što želi napraviti. Mislim, svako je svjestan napada na radnike u javnom sektoru, na sindikate itd., i želi biti predvodnik toga, pa je najavio oštri napad na zaposlenike u javnom servisu i sindikate, kako je ispitivač rekao, da se zabrane kolektivni ugovori, da im se uzmu mirovine. Također je rekao da bi zvao The National Guard (vojnu policiju, op.p.) ako taj plan bude ometan. Eh sada, to se događa sada u Wisconsinu. U Egiptu, javni prosvjedi su otjerali predsjednika. Postoji mnogo nedoumica što će se dogoditi sljedeće, no svakako je bila moćna reakcija.

Zapravo, bilo je značajno vidjeti desetke tisuća ljudi koji na Madisonu prosvjeduju dan za danom. Mislim, to je možda početak onoga što zaista trebamo ovdje: ustanak demokracije. Demokraciji je gotovo uzeta srž. Pogledajte što vrišti s naslovnica danas – jutros, Financial Times predviđa, velikim naslovom, da će sljedeći izbori oboriti rekord u rastrošnosti, i predviđaju dvije milijarde dolara potrošenih u kampanji. A znate, prije nekoliko tjedana, Obamina administracija odabrala je nekoga da bude zadužen za ono što oni nazivaju "poslovima" (eng. "jobs"). "Jobs" je smiješna riječ u engleskom jeziku. To je način da se izgovori neizreciva riječ. Ja ću je slovkati: P-R-O-F-I-T. Ni smijete reći tu riječ, pa je izgovarate "poslovi". Osoba odabrana za stvaranje poslova je Jeffrey Immelt, izvršni direktor General Electrica, koji ima više od pola svoje radne snage u inozemstvu. I znate, siguran sam da je duboko zainteresiran za poslove u Sjedinjenim Američkim Državama. No ono što on ima su duboki džepovi, i također, ne samo on, nego i njegove veze u sićušnom sektoru ultrabogate korporacijske elite, koja će omogućiti tu milijardu ili milijardu i pol dolara za kampanju. To je ono što se događa.

Juan Gonzales: Ja bih Vas htio upitati o cijelom problemu napada na sindikate. Jasno je da se dogodio zadnjih nekoliko mjeseci na vrlo koordiniran način. Ovdje u državi New York, svi veći poslovni ljudi skupili su desetak milijuna dolara za započinjanje oglašivačke kampanje, i podupire ih novi guverner iz Demokratske stranke, Andrew Cuomo, kao i republikanski-neovisni gradonačelnik Bloomberg. No čini se da idu na sindikate u javnom sektoru nakon što su u principu uništili većinu pokreta sindikata u privatnom sektoru u SAD-u. Shvaćaju da su sindikati u javnom sektoru jedini vitalni dio američkog radničkog pokreta, pa sada osobito ciljaju njih. Opet, imate vođe sindikata koji su pomogli u izboru Obame i izboru Andyja Cuomoa, i još se ne izjašnjavaju dovoljno jasno kako bi mobilizirali ljude protiv te politike.

Noam Chomsky: Da, apsolutno ste u pravu. Postojao je veliki napad protiv sindikata u privatnom sektoru. Zapravo, to se događa od Drugog svjetskog rata. Nakon Drugog svjetskog rata, poslovni svijet se pribojavao radikalizacije zemlje tijekom Depresije i onda rata, i to je započelo – Taft-Hartley je bio 1947. godine – velike propagandne kampanje kako bi se demonizirali sindikati. I to se nastavilo do Reaganove administracije.

Reagan je bio ekstreman. U početku svoje administracije, prva stvar koju je napravio jest slanje štrajkolomaca – što nije dugo napravljeno, i ilegalno je u većini zemalja – na štrajk kontrolora zračnog prometa. Reagan je u biti – pod "Reagan" mislim na njegovu administraciju; ne znam što je točno on osobno znao – rekao poslovnom svijetu da se neće prikloniti novim radničkim zakonima. To zapravo znači da možete slomiti sindikate na koji god način želite. I zapravo se broj otpuštanja organizatora sindikata, ilegalnih otpuštanja, utrostručio tijekom Reaganovih godina.

Onda je, zapravo, do ranih devedesetih godina, Catepillar Corporation, prva veća industrijska korporacija, pozvala štrajkolomce da slome štrajk industrijskih radnika, UAW. Mislim da je jedina zemlja koja je to dopuštala bila Južnoafrička Republika. Onda se proširilo.

Kada je Clinton došao, donio je novi način uništavanja sindikata. Zove se NAFTA. Jedna od posljedica NAFTA-e, koja je zapravo predumišljena, jest da će služiti kao način potkopavanja sindikata – ilegalno, naravno. No kada imate kriminalnu državu, to nije bitno. Zapravo je postojala studija, pod NAFTA-inim pravilima, koja je istraživala ilegalno slamanje organizacije štrajka putem prijetnji, ilegalnih prijetnji, "transferom u Meksiko". Tako da, ako su se organizatori pokušali organizirati, stavite znak koji veli "Transfer operacija Meksiko," ili drugim riječima, zašutite ili ćete izgubiti poslove. To je ilegalno. No opet, ako imate kriminalnu državu, nije bitno.

Tim mjerama su sindikati u privatnom sektoru svedeni na, mislim, udio od sedam posto u radnoj snazi. Ne radi se o tome da se radnici ne žele pridružiti sindikatima. Zapravo, mnoge studije vele da postoji ogromna "zaliha" radnika koji se žele priključiti sindikatima, no to ne mogu napraviti. I ne dobivaju potporu od političkog sustava. A dio razloga za to leži u onim kampanjama od dvije milijarde dolara. To je zaista uzelo maha u kasnim sedamdesetim i osamdesetim godinama. Želite li se kandidirati na izborima, morat ćete kopati po vrlo dubokim džepovima. S obzirom na to da je distribucija dohotka toliko distorzirana, znači da ćete morati ponuditi nešto zauzvrat Jeffreyu Immeltu i Lloydu Blankfeinu itd., ako želite biti na poziciji. Pogledajte trošenje u kampanji 2008. Obama je daleko "nadtrošio" McCaina. Glavni izvori financiranja bile su mu financijske institucije.

Amy Goodman: Sada vele da će se to povećati, Obama će skupiti milijardu dolara za sljedeću kampanju.

Noam Chomsky: Da, i vjerojatno će biti više od toga jer predviđaju dvije milijarde dolara za cijelu kampanju, a trenutni vladajući obično ima prednosti.

Amy Goodman: Profesore Chomsky, želim Vas pitati o bivšem predsjedniku Ronaldu Reaganu. Jako puno se priča o njemu i uzdiže ga se sada za stotu obljetnicu njegova rođenja. Prošle godine je predsjednik Obama potpisao legislaciju koja ustanovljuje komisiju za obilježavanje stoljetnice.

Barack Obama rekao je da je "predsjednik Reagan pomogao, više nego bilo koji drugi predsjednik, da se vrati optimizam u zemlju, duh koji je nadišao politiku, koji je nadišao čak i najveće argumente mržnje današnjice".
Što je Vaš odgovor na to?

Noam Chomsky: Ova deifikacija, stvaranje božanstva od Reagana je jako zanimljiva i vrlo – skandalozna, ali govori mnogo o zemlji. Mislim, kada je Reagan napustio Ured, bio je najnepopularniji živi predsjednik, osim Nixona, čak ispod Cartera. Ako pogledate njegove godine u Uredu, nije bio osobito popularan. Bio je više ili manje prosječan. Teško je naškodio američkoj ekonomiji. Kada je došao na vlast, SAD su bile vodeći svjetski kreditor. Do vremena kada je otišao, postale su vodeći svjetski dužnik. Fiskalno je bio u potpunosti neodgovoran – divlje trošenje, bez fiskalne odgovornosti. Vlada je zapravo narasla tijekom Reaganovih godina.

Također je bio strastveni protivnik slobodnog tržišta. Mislim, način na koji ga se predstavlja je začuđujući. Bio je najprotekcionistički predsjednik u američkoj postratnoj povijesti. Doslovno je udvostručio zaštitnu barijeru kako bi zaštitio nesposobni američki menadžment kojega je gazila superiorna japanska proizvodnja.

U njegovo vrijeme imali smo prve veće fiskalne krize. Tijekom pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina, "New Deal" propisi su još bili na snazi i to je spriječilo financijske krize. Financijalizacija ekonomije uzela je zalet u sedamdesetim godinama, no s deregulacijom normalno je da počnete dobivati krize. Reagan je napustio Ured s najvećom financijskom krizom od Depresije.

Neću čak ni govoriti o internacionalnom ponašanju. Mislim, bilo je čisto odvratno. Ako smo dobivali optimizam ubijajući stotine tisuća ljudi u Srednjoj Americi i uništavajući nadu u demokraciju i slobodu i podupirući Južnoafričku Republiku dok je ubijala milijun i pol ljudi u susjednim zemljama, itd., ako je to način na koji je donio optimizam – u gadnoj smo neprilici.

Ono što se dogodilo nakon što je Reagan napustio ured jest da je to bio početak napora da se izvede vrsta – nekog Reagan nasljeđa, znate, da se pokuša stvoriti od tog zaista jadnog bića neka vrsta božanstva. I začudo, uspjelo je. Mislim, Kim Il-Sung bi bio impresioniran. Događaji koji su se zbivali kada je Reagan umro, znate, Reaganovo nasljeđe, taj Obamin posao, nemate to u slobodnim društvima. Bilo bi ismijavano. To dobivate u totalitarističkim državama. I čekam vidjeti što dolazi sljedeće. Jutros je Sjeverna Koreja objavila da je se na rođendan trenutnog boga areola pojavila iznad njegovog rodnog mjesta. To će se vjerojatno sutra dogoditi i sa Reaganovim rodnim mjestom. No to je povezano s onim što smo govorili ranije. Ako želite kontrolu nad populacijom, držite ih pasivnima, nastavite ih tući poglavi i pustite ih da traže negdje drugdje, a jedan je način da im date boga da ga obožavaju.

Amy Goodman: Noame, pisali ste, tijekom godina o COINTELPRO, FBI-evim racijama. To vidimo danas. Gotovo se nikakva pozornost ne posvećuje onome na što smo se mi poprilično fokusirali u Democracy Now!, od Minneapolisa do Chicaga, FBI-evim racijama, u kojima se aktiviste poziva da govore o njima u različitim slučajevima.

Noam Chomsky: Da, racije su ozbiljna stvar, no značajnije su laži koje stoje iza njih. To je prvo djelovanje poduzeto od strane novog Vrhovnog suda. Vrlo je važan slučaj bio prije šest ili osam mjeseci, Holder vs. Humanitarioan Law Project. Inicirala ga je Obamina administracija i vodila ga je Elena Kagan, Obamina nova voditeljica. I pobijedili su. Slučaj je izrazito značajan jer je najveći napad na slobodu govora od Smith Act-a prije 70 godina. Slučaj je odredio da je bilo kakva materijalna potpora organizacijama koje Vlada stavlja na terorističke popise kriminalna aktivnost, no interpretirali su "materijalno potporu" – zapravo, problem koji se javio je govor. Humanitarian Law Project dao je savjet – dakle, govor – skupini koja je na terorističkom popisu, turskom PKK. Davali su im pravne savjete i upućivali ih da pređu na nenasilne metode. To znači da ako, recimo, Vi i ja nagovaramo Hamasove vođe i kažemo im, "gledajte, trebate preći na nenasilni otpor," dajemo materijalnu potporu skupini koja je na terorističkom popisu.

Slučajno, terorističke liste su potpuno nelegitimne. To ne bi trebalo postojati u slobodnom društvu. Terorističke liste su proizvoljne liste koje je sastavio neki direktor bez ikakve osnove, na osnovu hira primjerice, no bez nadzora. I ako zaista pogledate terorističke liste, gotovo je komično. Primjerice, uzmite Reagana opet. 1982. Reaganova administracija odlučila je da želi pomoći svom prijatelju Saddamu Husseinu. On je bio – Irak je bio, na terorističkoj listi. Skinuli su ga s terorističke liste. Imali su prazninu. Morali su je popuniti nekim drugim.

Amy Goodman: ANC Južnoafričke Republike.

Noam Chomsky: Stavili su Kubu. Stavili su Kubu, i pretpostavljam u čast te činjenice, u nadolazećim je godinama Kuba bila cilj više internacionalnog terorizma nego ostatak svijeta zajedno. Tako da, Saddam Hussein je skinut, Kuba stavljena, bez revizije, bez komentara. I sada, sa novim Obaminim principom – savjetovanje skupina koje su arbitrarno stavljene na ovaj popis je kriminal. I to je pozadina za te FBI-eve racije.

Amy Goodman: Noame, nastavit ćemo ovaj razgovor online i ponoviti ga opet na našim radiovalovima. Noam Chomsky, profesor lingivstike, Massachusetts Institute of Technology.