Hoce li nakon smaknuća šefa najvece terorističke organizacije i američkog neprijatelja broj jedan, svijet postati mirniji i sigurniji?

Uklanjanjem najomraženijeg američkog neprijatelja - Osame bin Ladena sa svjetske terorističke scene, nanesen je možda dosad i najjači udarac terorističkoj organizaciji Al Qa'idi. Možemo se još nadati i to da će ova ova unilateralna američka vojna akcija (koju si drugi obični smrtnici ne mogu ni u snu priuštiti, osim Izraela tijekom uhićenja njemačkog ratnog zločinca Adolfa Eichmanna) donijeti nešto koristi, pogotovo ako se uzme u obzir da su tijekom Al Qa'idinih terorističkih akcija, u pravilu uvijek stradavali nedužni ljudi. Rijetko kada su to bili neki državnici, visoki dužnosnici, vjerski autoriteti, koji su često puta glupo i nesvjesno tamrčili vraga, ("bože oprosti im, valjda ne znaju što čine") poput američkog pastora - Terry Jonesa. Čovjeku se jednom prilikom javilo da je Kuran izvor svega zla na ovome svijetu i zbog toga ga je osudio na smrt javnim spaljivanjem- što je oprane mozgove u Afganistanu navelo na reakciju, ubivši za odmazdu oko 20 UN- ovih vojnika. Slučaj Terry Jonesa koliko je meni poznato još nije riješen i pitanje je hoće li biti pozvan na odgovornost zbog ovog nepromišljenog čina, zbog tzv. "slobode izražavnja", iako je na taj način indirektno ugrozio živote mnogih ljudi.

Sama akcija, u kojoj su američki komandosi ubili vođu Al Qa'ide, prožeta je mnogim nejasnoćama i mnogobrojnim kontroverznim informacijama, kako od američkog vrha, tako i od samog predsjednika Obame. Sve ovo navodi čovjeka na razmišljanje, pogotovo nakon niza oprečnih informacija, od onih kako se od samog upada komandosa- bin Laden koristio ženom i djecom kao živim štitovima, te da se opirao uhićenju i time ugrozio živote komandosa, preko one posljednje, kako uopće nije bio ni naoružan, kao i to da se s podignutim rukama pojavio pred komandose, koji su se na kraju ipak odlučili na likvidaciju, iako su ga već imali u svojim rukama. Ma da, treba razumjeti i Amerikance. Ovako je ipak puno lakše. Tko će još voditi skupe i jalove sudske procese, kao što je to slučaj sa haškim tribunalom, koji se uglavnom bavi osumnjičenicima za ratne zločine sa prostora Ex Jugoslavije. I na kraju ako bi se to radilo o haškom tribunalu ili pak pred onim iz države New Yorka, (smrtna kazna u toj državi je ukinuta)jer tamo je Osama i djelovao, najvjerojatnije bi bio osuđen na doživotnu robiju, što opet zavedenoj rulji, žednoj bin Ladenove krvi, nikako ne bi odgovaralo. Tijekom sudskog procesa moglo bi ne daj bože doći do neželjenih komplikacija ili bi zbog nekih iznenadnih okolnosti stvari mogle krenuti u neželjenom smijeru, gdje bi "uvrijeđena" gomila mogla reagirati na svoj način i vratiti se malo na "dobri" stari- zakon linča.

To je ujedno i apsurd Amerike i njene demokracije- drugima treba nametnuti pravila, te one koji ih mimoilaze ili ih se ne pridržavaju- treba strogo kazniti, dok za njih same ta pravila uopće i ne važe i nisu o njima dužni čak ni razmišljati. Jednom Amerikancu može suditi samo američki sud. Valjda su tako zakoni oduvijek krojeni- nisu za sve isti, niti će ikada biti. Zanimljivo je da su svi drugi ovakav zakon prihvatili "jednoglasno" i da se nitko u svijetu zbog toga ne buni. Tko zna, valjda ne smiju ili su se na sve to već navikli smatrajući i to normalnim, jer dolazi od Amerike. Ili se takvo nametnuto stanje već smatra nužnošću protiv koje se ne može, niti se isplati boriti.

Kao što će svjetska javnost biti uskraćena da sazna što se tijekom bin Ladenove egzekucije točno događalo, (ali se zato nije zaboravilo pospremiti bin Ladenov genetski materijal- DNA, sumnjivcima u slučaju potrebe turiti "argument" pod nos) isto tako bit uskraćena za informaciju- gdje je zapravo sahranjen bin Laden? Misle li Amerikanci da je ostatak svijeta baš toliko glup pa da nasjedne na njihovu priču o strogom pridržavanju islamskih običaja, tj. da se pokojnik mora sahraniti u roku od 24 sata i to još bacanjem u more (Osama je ipak bio samo čovjek iako terorista- nije bio riba), ostaće enigma još dugo vremena. Tolike godine traganja, ratovnja, manipuliranja, padova i uspona, pa da za samo nekoliko trenutaka, sve to postane samo hrana ribama. Ma daj molim te. Uostalom zar nam i pastor Terry nije već rekao što misli o Kuranu, a zatim i o islamskim običajima koji iz njega proizilaze.

Ima još nešto što je vrijedno u slučaju smaknuća bin Ladena, to je svakako vesela i razdragana američka rulja koja se odjednom našla u tolikoj euforiji, gdje su oduševljene mase na ulicama izražavale veliku radost i sreću zbog tog nesvakidašnjeg događaja. Ne znam s čim bi se ovakvo euforično stanje moglo usporediti, ali osvajanjem prvog mjesta na nekom važnom svjetskom natjecanju, sigurno nije ni blizu radosti koje razdragana američka rulja, iskazuje zamižljajući unakaženo tijelo mrtvog bin Ladena.

Pomisliće mnogi - jedan zločinac i terorista (sudski ipak nije dokazano) nije bolje ni zaslužio i normalno je da se ljudi raduju zbog njegovog smaknuća, nakon toliko zla koje mu se stavlja na teret- pogotovo Americi. Službenu radost povodom bin Ladenovog smaknuća, izrazila je i njemačka kancelarka Angela Merkel, vjerojatno reda radi- ako ti se gazda raduje, raduj se i ti, jer ako se ne raduješ, može ne daj bože pomisliti kako ti je zbog toga krivo, ili kako s njim suosjećaš ili da ga možda žališ. Sve su to dužnosti koje bi trebali imati na umu šefovi država koji u ovom trenutku njeguju dobre odnose s Amerikom. Mnogima od njih to je i profesionalna dužnost, a dužnost nalaže da se raduju. Tko te pita za osjećanja.

Zar se čovjek zaista može radovati i veseliti nečijoj smrti, predstavljajući sebi scenu jednog bradatog i unakaženog tijela. Dobro, postoje slučajevi egzekucija koji bi se mogli okarakterizirati kao nužni, ako bi oni mogli spriječiti stradanja mase drugih ljudi kao npr. Hitler, Musolini, pa i Staljin. Tu bi se dakle moglo raditi o pokušaju otklanjanja prvog uzroka, tj. sprečavanje dotičnih da svoje mračne zamisli sprovedu u djelo, ali to nikako ne bi trebalo da bude povod nečije radosti. Možda osjećaja olakšanja da se i zlu nekako moglo stati na put. Riječ radost bi nas prije svega trebala asocirati na, mladost, ljubav, sreću, zdravlje, ljepotu, susret sa voljenim i dragim osobama itd., nikako na ubijanje, jer bi bilo protiv ljudskog dostojanstva.

Možda Amerikanci misle da su ubivši Bin Ladena, zauvijek pobijedili zlo zvano terorizam, ili možda nisu ni svjesni da se ubijanjem ne zatvara čarobni krug, nego se ulazi u još veći stupanj tj. onaj deveti, gdje na suprotnoj strani više i ne postoje ljudi. Tj. samo prijatelji i neprijatelji - naši i vaši. Naši su uvijek u pravu i dobri, a njihovi su obično teroristi ili zločinci. Na našim prostorima ovakvo svrstavanje ljudi ne spada u splet nekih okolnosti, nego je postalo pravilo, te se samo po sebi i podrazumijeva.

Jesu li se Amerikanci ikada upitali - koliko su njihove plitičke i duhovne vođe, američka politika uopće, američki vjerski talibani, zadrtost (Jonesov slučaj) vjerski fundamentalizam, doprinijeli da zlo zvano Bin laden toliko duboko pusti korijenje. Ljudi diljem svijeta, a pogotovo u Americi kada se suočavaju sa pitanjem terorizma, pilota i bombaša samoubojica, obično znaju kazati kako je teroristima motivacija bila samo zlo, da su opsjednuti Sotonom ili da su umno poremećeni, ali nitko neće priznati da su ti ljudi vjerski idealisti, koji su u skladu sa svojim uvjerenjem i svjetonazorom, zapravo racionalisti, uostalom kao što to i kršćani za sebe smatraju. Razlika je jedino u vjeskoj doktrini, stupnju obrazovanja, stanju u društvu, moći manipuliranja masama (na našim prostorima najpoznatiji fenomen).

Jedan od glavnih problema terorizma i fundamentalista je svakako taj što se diljem svijeta, još od malih ljudi odgajaju ljudi koji bi trebali imati bezrezervnu ili neupitnu vjeru, kojima se kasnije puni glava nekom privlačnošću mučeništva i prisegom na džihad- sveti rat. U islamskoj vjeri ta se prisega naziva "bajt al- ridwan"- naziv je dobila prema rajskom vrtu, namijenjenom isključivo za proroke i mučenike, gdje bi se u konačnici bombaši i piloti samoubojice obavezno trebali naći.

Još u vrijeme kad se nije ni čulo niti znalo za Al Qa'idu, Voltaire je rekao: "Oni koji nas mogu natjerati da vjerujemo u apsurdnosti, mogu nas natjerati da činimo i zlodjela"

Kako je stari Voltaire, još polovinom šesnaestog stoljeća uspio proniknuti u zlo koje danas čine ratnici džihada u Alahovo ime. Ili kao što je jednom prilikom rekao Bertrand Russell: "Mnogi bi ljudi radije umrli nego da misle. Oni to zapravo i čine".

Odvede nas Russell ponovno na nama poznato područje - gdje nas čovječe nađe?

No, kao i svugdje i ovo osjetljivo područje zahtijeva djelovanje suprotne strane. Inače ako ne postoji druga strana sa svojim uvjerenjem tj. sa svojim vjerskim fundamentalizmom, onda bi regrutiranje bombaša i pilota samoubojica bilo uzaludno. Nije slučaj Terry Jonesa jedini koji samo hrani fundamentalizam. Ima ih čitav buljuk, od kojih se neki izdvajaju po svojim izjavama, kao npr. američki taliban zvani Randall Terry, koji je jednom prilikom rekao:

"Želim da samo pustite da vas preplavi val netolerancije. Želim da pustite da vas preplavi val mržnje. Da, mržnja je dobra. Naš cilj je kršćanska nacija. Imamo biblijsku dužnost, pozvani smo od Boga da osvojimo ovu zemlju. Ne želimo ravnopravnost. Ne želimo pluralizam. Naš cilj mora biti jednostavan. Moramo imati kršćansku naciju podignutu na Božjem zakonu, na deset zapovijedi. Bez isprike".

Evo prilike za suprotnu stranu. Ne mora se čak ni truditi oko nekih izmjena ili eventualnih dopuna. Tekst bi bez razlike mogao odgovarati i najsofisticiranijim mozgovima i fundamentalistima svih vrsta. Dovoljno bi bilo da se umjesto "kršćanska, Bog i biblija" umetnu riječi islamska, Alah i kuran i eto originala. Jedina bi bila razlika u tome što su ljudi poput bin Ladena zaista vjerovali u ono što tvrde da vjeruju. Bin Laden i njemu slični, oni zapravo vjeruju u doslovnu istinu Kurana. Možda ipak nisu spremni zbog te svoje vjere poći u smrt poput bombaša ili pilota samoubojica, ali i zašto bi ako se za takve zadatke nađe sasvim dovoljno potencijala. Taj "privilegij" nije želio dati čak ni svojoj djeci, napisavši u testamentu- kako želi da njegova djeca nikada ne stupe u Al Qa'idinu organizaciju. Ako taj "privilegij" nije želio svojoj djeci- eto ostalim pripadnicima dobre prilike da razmisle o daljnjem učešću u toj terorističkoj organizaciji. Ili će i dalje slijepo se držati Russellove teorije, koja je osnovni razlog zbog čega talibani, naši domaći talibani, američki talibani i Al Qa'ida uopće i postoje.