Inženjer Alexis Tsipras ima 40 godina. Rođen je 1974. u Ateni, četiri dana nakon pada višegodišnje grčke desničarske vojne hunte. Otada je njegova zemlja zapala u tipično dvostranačje, pa se na vlasti smjenjuju socijalisti i konzervativci koji su podjednako prigrlili neoliberalni kapitalizam. Danas je Grčka jedna od tri najugroženije zemlje Europske unije, s enormnim postotkom nezaposlenosti, osobito među mladima.

Profesor Pablo Iglesias ima 36 godina. Rođen je 1978. u Madridu, tri godine nakon smrti diktatora Francisca Franca i pada njegovog višedesetljetnog fašističkog režima. Otada je Pablova zemlja zapala u tipično dvostranačje, pa se na vlasti smjenjuju konzervativci i socijalisti koji su podjednako prigrlili neoliberalni kapitalizam. Danas je Španjolska jedna od tri najugroženije zemlje Europske unije, s enormnim postotkom nezaposlenosti, osobito među mladima.

Profesor Mate Kapović ima 33 godine. Rođen je 1981. u Zagrebu, godinu dana nakon smrti komunističkog vođe Josipa Broza Tita. Prvo desetljeće života proveo je u autoritarnom komunističkom režimu, drugo desetljeće u autoritarnom nacionalističkom režimu, da bi nakon 2000. godine njegova zemlja zapala u tipično dvostranačje, gdje se na vlasti smjenjuju SDP i HDZ koji su podjednako prigrlili neoliberalni kapitalizam. Danas je Hrvatska jedna od tri najugroženije zemlje Europske unije, s enormnim postotkom nezaposlenosti, osobito među mladima.

Novi pejsaž Europe

Što povezuje Tsiprasa, Iglesiasa i Kapovića, osim što su sva trojica vrhunski obrazovani mladi intelektualci i što dolaze iz tri najugroženije zemlje Europske unije, s enormnim postotkom nezaposlenosti, osobito među mladima?

Povezuje ih politički angažman ljevičarskog tipa. Tsipras je lider grčke SYRIZA-e, Iglesias je vođa španjolskog Podemosa, a Kapović je jedan od čelnika novoosnovane hrvatske Radničke fronte. Sve tri organizacije u svom programu imaju naglašene stavke borbe za radnička prava i pravednije društvo, a protiv aktualne europske politike štednje koja pogoduje krupnom kapitalu, a uništava živote milijuna europskih radnika i svih koji žive isključivo od svog rada.

A što razlikuje ovu trojicu ljevičarskih aktivista?
U ovom trenutku razlikuje ih stupanj političke moći: dok su Tsipras i Iglesias već etablirane zvijezde europske ljevice, sa snažnom podrškom grčkog i španjolskog naroda - pa su i SYRIZA i Podemos danas najpopularnije političke stranke u svojim zemljama - Kapović i Radnička fronta tek su na početku tog puta. Pogledajmo rezultate istraživanja javnog mnijenja.

Dakle, prema anketi koju je u rujnu provela grčka organizacija MRB Hellas, SYRIZA ima podršku 30 posto Grka, što je pet posto više od vladajuće stranke Nova Demokracija konzervativnog premijera Antonisa Samarasa. A prema ovotjednoj anketi najčitanijeg španjolskog dnevnika El Paisa, stranku Podemos trenutno podržava 28 posto Španjolaca, što je dva posto više od opozicijskih socijalista, a sedam posto više od vladajuće Pučke stranke konzervativnog premijera Mariana Rajoya.
Prema tome, da se danas održavaju izbori u ove dvije zemlje, na čelo Grčke došao bi Alexis Tsipras, a na čelo Španjolske Pablo Iglesias. Treba li posebno crtati koliko bi to izmijenilo politički pejsaž današnje Europe?

Socijaldemokratska izdaja

Radničke fronte, pak, još nema u hrvatskim istraživanjima javnog mnijenja, jer ta organizacija još nije konstituirana kao politička stranka. No, kako je Mate Kapović - skupa sa suradnicima, ekonomistom Dimitrijem Biračem i sindikalistom Denisom Getom - ovog tjedna najavio u velikom programatskom intervjuu za portal index.hr, i to će se uskoro dogoditi.

Mnogi će odmahnuti rukom i rezignirano iskazati kako Radnička fronta, kao ni bilo koja nova politička inicijativa, nema nikakve šanse u hrvatskom političkom prostoru, temeljito kontaminiranom dinosaurusima koji se neprekidno smjenjuju na vlasti. Takve valja ohrabriti i upozoriti da su i SYRIZA i Podemos pojave izrazito novijeg datuma: SYRIZA prije nekoliko godina nije ni postojala, a Podemos je osnovan prije osam mjeseci, a još je u kolovozu imao podršku od tek deset posto.

Društveni uvjeti u Grčkoj i Španjolskoj koji su omogućili rapidan rast popularnosti SYRIZA-e i Podemosa vrlo su slični društvenim uvjetima koji vladaju u Hrvatskoj: ponovimo i peti put u ovom tekstu - to su tri najugroženije zemlje EU-a, s enormnim postotkom nezaposlenosti, osobito među mladima.
Dodajmo tome i da je u sve tri zemlje nominalna ljevica - socijalisti i socijaldemokrati - potpuno napustila i izdala lijeve ideje (osim u nekim svjetonazorskim stvarima), te se pretvorila u odanog slugu neoliberalnog kapitalizma. Uostalom, da i u Hrvatskoj postoji zrakoprazni prostor na ljevici, najbolje svjedoči streloviti uspon Mirele Holy i OraH-a.

Naprosto, riječ je o širem europskom trendu. Dok razvijene sjeverozapadne zemlje europskog kapitalizma na krizu reagiraju jačanjem desnih stranaka, u Južnoj Europi - koja je krizom najviše pogođena - ljudi se okreću ljevici. Da ne ponavljam i šesti put zbog čega.