U pet godina mandata Nicolas Sarkozy se od političara koji je naciju osvojio izravnim i energičnim govorima i obećanjem da će radnicima omogućiti da rade i zarade, pretvorio u najnepopularnijeg predsjednika koji se natječe za novi mandat.

Obični Francuzi umorni su od njegova stila i spremni su glasati za socijalista ne zato što bi bili oduševljeni njegovim programom već zato da se oslobode Sarkozya.

Nicolas Sarkozy de Nagy-Bocsa sanjao je kao dječak da će postati predsjednik i privukao mlade birače i radnike strastvenom kampanjom 2007., ambicijom i energijom da se popne na vrh iako ne potječe iz stare francuske buržoazije već je sin mađarskog useljenika i pravnik koji nije pohađao škole za političku elitu.

Danas kada se bori za drugi mandat, u očima birača bijesnih zbog gospodarske krize njegov agresivni stil radi protiv njega, piše agencija Reuters.

AFP podsjeća da je pobijedio s 53 posto glasova i obećanjem da će "reformirati Francusku" i uživao popularnost kao nijedan političar od generala De Gaullea te je obećao "Nemam prava razočarati vas".

"To je čovjek neutaživa apetita za akcijom" koji "ne sumnja ni u što, a najmanje u sama sebe", rekao je za njega bivši predsjednik Jacques Chirac i najavio da neće glasati za Sarkozyja, svoga nasljednika na dužnosti predsjednika Republike i stranke, već za protukandidata, socijalista Francoisa Hollandea.

Ankete predviđaju da će obojica morati u drugi kug 6. svibnja kada će pobijediti Hollande sa 64 posto.

Najveći Sarkozyjev propust u očima birača je nesposobnost da zauzda nezaposlenost što je obećao 2007., a nije ispunio već je zbog krize nezaposlenost najviša u zadnjih u 12 godina.

U kampanji 2012., Sarkozy je obećao reformirati tržište rada i porezni sustav kako bi ojačao industriju i stvarao radna mjesta, zatim prepoloviti imigraciju i osigurati referendumsko glasanje o ključnim pitanjima.

No obični Francuzi umorni su od njegova stila i spremni su glasati za socijalista ne zato što bi bili oduševljeni njegovim programom već zato da se oslobode Sarkozya.

"Predsjedničku dužnost uspio je uniziti i svesti u službu vlastite osobe", rekao je politolog Stephare Rozes.

Sarkozy djeluje "metodom Zorroa: brzo te iznenada", piše bivši ministar socijaliste Cladue Allegere i objašnjava kako je ta strategija "isplativa kada treba provesti zakon, reformirati ustanove i rješavati međunarodne krize, no neuspješna je kada treba provesti duboke i spore reforme".

Počeo je više reforma nego što ih je proveo, ali među njima i neke koje su njegovi prethodnici izbjegavali.

Radnici su razočarani jer nije ispunio obećanje da će oni moći "raditi više kako bi zaradili više" i povećati kupovnu moć. Obećao je boriti se protiv nejednakosti, no fiskalne povlastice darivao je najbogatijaima.

Glavne njegove reforme: podizanje dobne granice za umirovljenje sa 60 na 62 godina, ublažavanje zakona o 35-satnom radnom tjednu, veća sveučilišna autonomija i manje izmjene poreznog sustava nisu uvjerile birače kao ni priznavanje pogrešaka, isprike i uvjeravanja da je sazrio i naučio.

Birači mu zamjeraju proslavu pobjede na jahti milijunaša, rastavu nekoliko mjeseci nakon predsjedničke prisege i brzu ženidbu manekenkom Carlom Bruni, pokušaj da zaposli sina te vrijeđanje ribara.

Kada je izbila globalna financijska kriza 2008,. Sarkozy je progovorio antikapitlističkim tonom i obećao kazniti spekulante. Pomogao je stvaranju summita G20 (najrazvijenije zemlje svijeta i nove brzorastuće ekonomije). Poboljšao je odnose Pariza s Washingtonom i vratio francusku vojsku u NATO-ovu zapovjedničku strukturu.