Široko prihvaćena teorija prema kojoj je mladu Zemlju pogodilo svemirsko tijelo veličine Marsa te je od ostataka nastalih nakon tog udara nastao Mjesec, možda baš i nije točna.

Naime, NASA-ini znanstvenici istražuju teoriju, temeljenu na uzorcima koji su prikupljeni na Mjesecu prije gotovo 50 godina, a prema kojoj je Mjesec zapravo nastao od Zemlje. Točnije od istog materijala kao i Zemlja.

Nitko nije kroz povijest čovječanstva trebao dokazivati kako je Sunce i sunčeva svjetlost glavni izvor života na Zemlji, to su ljudi osjećali i znali od samog početka.

Ali ipak, ljudska je znatiželja stalno nastojala proniknuti u zagonetne tajne sunčeve svjetlosti. Iskorak na tom putu je svakako proučavanje ponašanja loma zrake svjetlosti kroz staklenu prizmu.

Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Astrophysical Journal, svakih 11 godina Sunce raste i smanjuje se za 1 do 2 kilometra. Moglo bi se gotovo reći da "diše", iako veoma polako.

To su izuzetno slabi "udisaji" i "izdisaji", dok mu dodatni kilometri povećavaju radijus za najviše 0,00029%.

Kao i u slučaju nekoliko nedavnih studija, znanstveni tim se usredotočio na protok plazme koja bježi i vraća se na solarnu površinu. Ispada da frekvencije plazma valova koji se šire preko zvijezde nisu toliko različite od zvučnih valova koje proizvode glazbeni instrumenti.

Saturnov mjesec Encelad dao je do sada najveći dokaz o postojanju života u Sunčevom sistemu - u gejzirima koji izbijaju kroz njegovu ledenu koru postoje vrlo složene organske molekule kakve su do sada pronađene samo na Zemlji!

Novo istraživanje, objavljeno u časopisu "Priroda", pokazuje da bi na površini Enceladovog oceana mogao postojati tanak sloj bogat organskim tvarima, sličan onome u površinskom sloju debljine jednog milimetra, koji je karakterističan za zemaljske oceane.

Velike pliskavice jedina su bića osim ljudi koja se dozivaju posebnim imenima, pokazala je studija australskih znanstvenika.

Ta se vrsta dupina koristi 'imenima', odnosno individualnim oblicima skvičanja i zviždanja kako bi prepoznali prijatelje i suparnike u svom društvenom okruženju, rekla je znanstvenica Stephanie King sa Sveučilišta Zapadne Australije nakon proučavanja dupina u zaljevu Shark, 800 kilometara zapadno od Pertha.

Topla atlantska struja povezana s jakom i naglim promjenama klime u prošlosti, trenutno je najslabija u zadnjih 1600 godina, pokazalo je novo istraživanje.

Saznanja se temelje na više različitih znanstvenih istraživanja i dovode u pitanje ranije teorije da će Golfskoj struji trebati stotine godina da kolabira.

Čak 60 posto primata, najbližih čovjekovih bioloških predaka, u opasnosti je od izumiranja - upozoravaju znanstvenici i za takvo stanje okrivljuju ljude.

U opasnost su gorile, lemuri, giboni... odnosno više od 500 vrsta primata, dok je brojnost 75 posto primata u opadanju, rezultati su studije objavljene u stručnom časopisu Science Advances.
"Rezultati istraživanja otkrivaju da su stvari ozbiljnije nego što se vjerovalo", ističe profesor antropologije na sveulilištu u Ilinoisu Paul Garber.

Zašto uopće postoji seks ako organizmi koji se kloniraju troše manje vremena i energije za reprodukciju?

Na pitanje koje je dugo mučilo znanstvenike napokon su odgovorili stručnjaci sa sveučilišta u škotskom Stirlingu. Populacije koje se kloniraju u potpunosti su ženske i za reprodukciju im ne treba pripadnik drugog spola.

Rasmus Nielsen sa Sveučilišta Berkeley i njegovi suradnici iz laboratorije za istraživanje DNK u Kini tvrde da Tibetanci pripadaju misterioznoj skupini 'Denisonovaca' i da nisu Homo sapiensi.

Misteriozni DNK Tibetanaca pronađen je 2010. godine u Rusiji, a otkrio ga je pustinjak Denis, po kome su i dobili ime. Nielsen je istraživao gen EPAS-1 i otkrio da prirodna selekcija podržava njegov opstanak i nastavak vrste.

Otkriće ogromnog podvodnog kratera na dnu Barentsovog mora moglo bi objasniti nestanak brodova u Bermudskom trokutu, a znanstvenici smatraju kako su ovi krateri široki po 800 metara nastali zahvaljujući velikim količinama metana, koji je najvjerojatnije došao s obala plinom bogate Norveške, koje su se dugo taložile da bi na kraju eksplodirale ostavljajući za sobom ogromne rupe.

Područje s kraterima je vjerojatno najveće žarište metana koje se oslobađa u plitkoj morskoj vodi.