Pogreška ugrađena u same temelje Eura
Europska monetarna unija, ovakva kakva jest, od svog je početka bila pogrešno koncipirana. Njezinim tvorcima je doduše od početka bilo jasno da zajednička valuta može funkcionirati samo u zemljama čija su gospodarstva podjednako jaka i konkurentna.
Ali kriteriji koji su formulirani u Maastrichtu kao uvjet za pristupanje eurozoni bili su slabi i nedovoljni - dakle neprikladni za veliki projekt. Oni su bili proizvoljno izabrani i odnosili su se samo na visinu inflacije i razinu rasta cijena, dugoročne kamate, godišnju razinu novog zaduživanja te na ukupan iznos duga zemlje koja želi pristupiti zajedničkoj valuti, ocjenjuje njemački Deutsche Welle.
Pogrešne ambicije
Time je već u samu temeljnu konstrukciju ugrađena pogreška koja je nužno dovela do razvoja u krivom smjeru. Na taj se naime način i mediteranskim zemljama "slabih" valuta omogućio ulazak u klub. Neke među njima su kriterije barem približno ispunjavale samo u trenutku kada je to prije ulaska u zonu eura trebalo, kod drugih se blagonaklono zažmirilo na jedno oko, a barem za jednu se zna da su podaci naprosto bili bezočno "frizirani". To je sve bilo tolerirano jer je glavni cilj bilo pristupanje zajedničkoj valuti. Odmah kada je to ostvareno nastavilo se sa starom praksom neumjerenog rasipništva. Još je gore međutim što ti kriteriji koje je trebalo ispuniti ništa nisu govorili o strukturnoj snazi ili slabostima gospodarstva pojedinih zemalja, a pogotovo ne o njihovoj međunarodnoj konkurentnosti. Istina, te faktore je teško kvantificirati i teško ih je uguravati u neki indeks, ali u nekom obliku ih je ipak trebalo uzeti u obzir pri odlučivanju o tome da li neka zemlja može uvesti zajedničku valutu euro ili ne, navodi Deutsche Welle. Tako su strukturno slabe i na svjetskom tržištu nekonkurentne zemlje ušle u monetarnu uniju – kako se pokazalo, na vlastitu štetu. U prvo vrijeme euro im je omogućavao da na međunarodnom tržištu do novca dolaze uz povoljne kamate koje su prije toga imali njihovi sjeverni susjedi, što je dovelo do izvjesnog gospodarskog poleta. Dugoročno gledano one su međutim same sebi naškodile.
Novi ustroj eurozone
S vremenom su usprkos članstvu u monetarnoj uniji bivale sve očiglednije strukturne slabosti tih država i one su sve više zaostajale u produktivnosti za discipliniranim zemljama iz sjevernog dijela Europe. Ranije se to ne bi shvaćalo kao tragedija - u dogovoru s partnerima bi došlo do devalviranja grčke Drahme ili portugalskog Eskuda. Danas to više nije moguće, jer je euro zajednički novac. Politika međutim nije spremna priznati pogrešku u konstrukciji. Ona se bavi simptomima, ratuje se oko sporednih stvari kao što su rejting agencije, kupuje se vrijeme različitim paketima pomoći - bez da se donositelji odluka pozabave bitnim aspektima te konstrukcijske greške. Pritom je sasvim moguć novi ustroj monetarne unije, ali samo ako se odlučno poduzmu radikalne mjere, navodi Deutsche Welle.
