Osim gospodarske krize i prosvjeda diljem svijeta, izglasavanja nepovjerenja kontroverznom i razuzdanom talijanskom premijeru Silviu Berlusconiju, godina na izmaku bit će zabilježena i po smrti brojnih slavnih osoba.

U 2011. preminuli su i Steve Jobs, osnivač Applea, talentirana ali porocima sklona glazbenica Amy Winehouse, poginuo je vozač moto utrka Marco Simoncelli, umro je i slavni "rokenrol fotograf" Barry Feinstein, "bosonoga diva" Cesária Évora, prvi predsjednik neovisne Češke Vaclav Havel, filmska legenda Elizabeth Taylor itd.

No, ovo je bila i godina svrgnuća ili smrti najvećih svjetskih diktatora i terorista – razjareni egipatski prosvjednici prisilili su svog predsjednika Hosnija Mubaraka na ostavku, američki marinci ubili su Osamu bin Ladena u Abotabadu u Pakistanu, a libijski pobunjenici ubili su svog predsjednika, pukovnika Moamera Gadafia. Amerika je osvetila nevine žrtve 11. rujna 2001., Egipat i Libija svrgnuli su svoje dojučerašnje predsjedničke bogove, a umro je i sjevernokorejski "Dragi vođa", zadnji bastion željezne diktature. Protiv koga će se svijet boriti u sljedećoj godini, tko će biti pokretna meta i glavni negativac u 2012?

Osama bin Laden - ubijen

Najznačajniji događaj u BiH je smrt najtraženijeg svjetskog teroriste, Osame bin Ladena, odgovornog za tragični 11. rujan 2001. i napad na WTC, tzv "blizance" i smrt više od 3 000 ljudi. Amerika je potragu za Osamom bin Ladenom stavila kao prioritet broj 1. Al Qa'ida je izgubila svog osnivača i simbola. Nakon njegove smrti zloglasna teroristička dobila je novog vođu, 59-godišnjeg Egipćanina Ayman al-Zawahiria, muškarca duge brade, s velikim naočalama i kvrgom na čelu, lako prepoznatljivom liku s brojnih prijetećih video-poruka upućenih SAD-u. Bin Ladenovo uporište nije pronađeno stjecajem sretnih okolnosti ili nadlijetanjem bespilotnih letjelica, već nakon višegodišnjeg mukotrpnog prikupljanja obavještajnih podataka. Najtraženijeg svjetskog teroristu američki marinci, tzv. "mornaričke foke", ubili su u kući, u Abotabadu u Pakistanu. Predsjednik SAD-a Barack Obama, koji je neposredno nadgledao pripreme za napad, opravdano je pohvaljen od svih strana u Washingtonu zbog dobrog sagledavanja situacije. Ova operacija je bila povod za opću euforiju u podijeljenoj Americi.

Međutim, kako su dobri poznavatelji prilika u SAD-u, praktična važnost akcije možda se ne podudara s njenim političkim i moralnim odjekom. SAD je bilo potrebno eliminirati bin Ladena da bi ispunile osjećaj za pravdu i, u manjoj mjeri, da okončaju mit o njegovoj nepobjedivosti, napisao je Richard A. Clarke, u The New York Timesu. Clark je bio koordinator za antiterorizam pri američkom Nacionalnom vijeću za sigurnost od 1993. do 2001. i autor je knjige "Protiv svih neprijatelja: unutar američkog rata protiv terorizma". Clark, međutim, ističe da bacanjem bin Ladenovog tijela u more nisu okončane terorističke prijetnje, niti je time odstranjena ideološka motivacija kod onih koji podržavaju Al Qa'idu. Zbog brutalnog nasilja ove terorističke organizacije, često se zaboravljalo da je cilj Al Qa'idinih terorista bio zbacivanje postojećih vlada u islamskom svijetu i njihova zamjena čistom islamskom državom i na kraju uspostavljanje Islamskog kalifata. Na Al Qa'idinoj listi, kao meta je visoko kotirao i danas egipatski predsjednik Hosni Mubarak. Prosvjednici na Tahrir trgu uspeli su ga zbaciti bez pomoći terorista i Al Qa'ide. Za mnoge islamističke ideologe, "Arapsko proljeće" jednostavno predstavlja uklanjanje zapreka koje stoje na putu za uspostavljanja kalifata. Njihov cilj nije promijenjen, kao i njihova spremnost za terorizam.

SAD je bilo potrebno eliminirati bin Ladena da bi ispunile osjećaj za pravdu i, u manjoj mjeri, da okončaju mit o njegovoj nepobjedivosti, napisao je Richard A. Clarke, u The New York Timesu.

Hosni Mubarak – svrgnut

Sredinom veljače, kada to nitko nije više očekivao i progonjen slikama masovnih prosvjeda, egipatski predsjednik Hosni Mubarak podnio je ostavku, a vojska je preuzela vlast u zemlji. Samo dan prije Mubarak je, u nastupu za javnost, kategorički odbio svaku pomisao na ostavku. Nakon Mubarakove ostavke uslijedile su nebrojene čestitke egipatskom narodu u "borbi za demokraciju". Mubarak je bio potpredsjednik Egipta kada su 1979. uz posredovanje Jimmyja Cartera, tada predsjednika SAD, egipatski predsjednik Anwar Sadat i izraelski premijer Menahem Begin potpisali mirovni sporazum kojim je okončano ratno stanje započeto arapsko-izraelskim ratom iz 1948. Egipatski Vojni savjet pohvalio je Mubaraka zbog odluke o povlačenju s vlasti u interesu nacije, odajući počast svima koji su izgubili živote tijekom 18 dana prosvjeda. Bivšem egipatskom predsjedniku, skoro odmah nakon svrgnuća s vlasti, počelo je suđenje za korupciju i ubojstva protuvladinih prosvjednika. Mediji su izvješćivali kako je Mubarak bolestan, odnosno, kako ima srčanih problema, a neki su navodili i da ima rak želuca. U sudnicu su ga dovodili na bolničkom krevetu, a suđenje je pratio iza rešetaka. Bivšeg egipatskog predsjednika posebno su pogodile vijesti o smrti njegovog prijatelja Moamera Gadafija – mediji su tada izvijestili da je umro od šoka, no ispostavilo se da vijest nije točna.

Mubarak je bio potpredsjednik Egipta kada su 1979. uz posredovanje Jimmyja Cartera, tada predsjednika SAD, egipatski predsjednik Anwar Sadat i izraelski premijer Menahem Begin potpisali mirovni sporazum kojim je okončano ratno stanje započeto arapsko-izraelskim ratom iz 1948.

Moamer Gadafi – ubijen

Smrću Muamera Gadafija pored okončanja 42-ogodišnje diktature u Libiji završen je devetomjesečni građanski rat u toj zemlji. Pukovnik Gadafi, oženjen Mostarkom Safijom, dobar prijatelj mnogih državnika, prešao je put od revolucionara do omraženog diktatora. Ubijen je u rodnom Sirtu, po još uvijek nerazjašnjenim okolnostima. Svijet su obišle amaterske snimke pobunjenika koji su zarobili Gadafija te ga, nekoliko minuta poslije, ubili. Iako se očekivalo da je zbog krvavih sukoba libijskih prosvjednika i Gadafijeve vojske, njegova smrt samo pitanje dana, svijet nije očekivao toliku brutalnost i nečovječno likovanje nad mrtvim tijelom Gadafija i njegovog sina Mutasima. Svrgnuće Gadafija životom je platilo više od 50 000 Libijaca na obje zaraćene strane. Nezadovoljstvo je eskaliralo nakon što se oglušio o zahtjeve građana za uvođenjem strukturalnih reformi, te je nezadovoljni narod iz istočnih dijelova zemlje započeo je revoluciju, dok je libijski pukovnik povećao represivne poteze što je rezultiralo građanskim ratom, stranim uplitanjem i raketiranjem Libije posredstvom zapadne NATO alijanse i na koncu smrti Muamera Gadafija. Samo deset dana nakon smrti Muamera Gadafija nove libijske vlasti formirale su vladu nacionalnog jedinstva na čelu sa premijerom Abdelrahim Al Kibom. U novoj vladi će biti 24 ministra među kojima i po prvi put dvije žene. Ali, Libija ipak nije mirna – na vidiku su novi sukobi među sekularistima i islamistima, ali i sukobi oko raspodjele funkcija.

Nova Nacionalna prijelazna vlada se trebala formirati i ranije, ali zakašnjenje je nastupilo uslijed razdora između različitih krila Nacionalnog prijelaznog vijeća, što dovodi u sumnju uspjeh nove vlade. Seif ul Islam, sin Muamera Gadafija, uhićen je na jugu Libije. Najstariji sin bivšeg libijskog vođe uhićen je u gradu Obari, a za njim je raspisana tjeralica Međunarodnog suda u Haagu. Istovremeno, nove libijske vlasti priopćile su da uhvaćeni sin bivšeg vođe neće biti izručen Međunarodnom krivičnom sudu gdje je optužen za zločine protiv čovječnosti, već da će mu biti suđeno u Libiji, što baca sumnju u pravičnost procesa. Libija danas već ponovno vraća šerijat i poligamiju, a zabranjuje razvode, što je povod nove zabrinutosti za međunarodnu zajednicu ali i SAD.

Iako se očekivalo da je zbog krvavih sukoba libijskih prosvjednika i Gadafijeve vojske, njegova smrt samo pitanje dana, svijet nije očekivao toliku brutalnost i nečovječno likovanje nad mrtvim tijelom Gadafija i njegovog sina Mutasima.

Kim Jong–Il – preminuo prirodnom smrću

Sjevernokorejski vođa Kim Jong-Il preminuo je u 70. godini života. Kim, koji je komunističku Sjevernu Koreju vodio punih 17 godina - od smrti svoga oca 1994., umro je u vlaku tijekom posjeta području van glavnog grada. Sjevernokorejski diktator Kim Jong Il preminuo je od srčanog udara tijekom putovanja u vlaku za posjeta području van glavnog grada. Kim je komunističku Sjevernu Koreju vodio punih 17 godina - od smrti svoga oca 1994. Komunistička partija narod već priprema na novog vođu, Kimovog sina Kim Jong Una. Time se komunistička dinastija nastavlja i u trećoj generaciji, piše DW. Vijest o smrti narodu Sjeverne Koreje državna televizija je prenijela s dva dana zakašnjenja. Iako je Kim već godinama bio narušenog zdravlja, njegova smrt je očito zatekla partijski i državni vrh.

No odmah nakon vijesti o smrti televizija je sjevernokorejsku publiku pozvala da podrže nasljednika, Kima Jonga Una. Nasljednik već ima i titulu: tako će nakon djeda Il Sunga ("Veliki vođa") i tate Jong Ila ("Voljeni vođa") na tron komunističke dinastije zasjesti "Veliki nasljednik" - kako mediji već sa strahopoštovanjem nazivaju budućeg vođu. "Vodstvo Kim Jong Una jamči vjerodostojno provođenje revolucionarne ideologije, koju je započeo Kim Il Sung i koja je je Kim Jong Ila dovela do pobjede, i u sljedećim generacijama", prenijeli su državni mediji u Pjongjangu. U istoj vijesti se svi članovi partije, državni službenici i građani pozivaju na "vjerno sljedbeništvo" novom vođi. O nasljedniku se zna vrlo malo. Nakon što je 2010. i službeno proglašen budućim vođom, Kim Jong Un se rijetko pojavljivao u javnosti. Jedini javni istupi bili su vezani uz pripremu preuzimanja vlasti. Pitanje koje se trenutno postavlja je koliko će dugo Jong Un čekati sa službenim proglašenjem vođe nacije. Njegov otac Jong Il je čekao tri godine nakon što je bio i službeno postavljen na čelo države. Nakon smrti Kim Il Sunga 1994. nacija je prvo tri godine žalila za utemeljiteljem države "Velikim vođom".

Odlaskom Kim Jong Ila svijet je, kako bilježe agencije, izgubio jednu od najomraženijih ali i najegzotičnijih figura na političkoj karti svijeta. S natapiranom kosom, cipelama s potplatima koje su ga činile višim nego što je bio i stilom odijevanja koji se nije klanjao pred modnim imperativima Zapada, Jong Il je često u zapadnim medijima izazivao podsmjeh. Svoje su učinili i brojni napisi o raskošnom životu na komunističkom dvoru koji je uključivao i najveću privatnu potrošnju luksuznog konjaka na svijetu. U isto vrijeme narod Sjeverne Koreje je živio u krajnjoj oskudici i uz svakodnevna odricanja. Procjenjuje se da je tijekom vladavina Kim Jong Ila od gladi umrlo preko milijun stanovnika Sjeverne Koreje. Međutim iako se nazivao diktatorom, milijuni su padali u delirij žalujući za "Voljenim vođom".

Njegov unuk Kim Han-Sol školuje se u Mostaru, na Ujedinjenom koledžu svijeta. Njegov otac Kim Jong-Nam najstariji je sin preminulog diktatora, no "kandidaturu" za nasljedstvo izgubio je lažirajući putovnicu kako bi posjetio ušao u Kinu i posjetio Disneyland, što je značilo i veliku sramotu za obitelj i gubljenje prava na nasljedstvo.